Mi smo dvije prijateljice, umjetnica i dizajnerica, edukatorica i poduzetnica. Snažno se identificiramo s umjetnošću, dizajnom, urbanom kulturom, kreativnošću, ljudskim pravima i zaštitom okoliša. Naša su strasti i afiniteti fotografija, joga, putovanja, more, zeleni svijet i odgovorna arhitektura i urbanizam.

  • DUŠKA BOBAN Duška Boban splitska je umjetnica i pedagoginja. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2000. te magistrirala vizualne komunikacije na Akademiji za umjetnost i dizajn u Ljubljani 2013. Dodatno se usavršavala na području medijske kulture, dizajna za društvene promjene i terapeutske fotografije. Uz redovno izlaganje u muzejima i galerijama, ima sedamnaestogodišnje predavačko iskustvo u nastavi fotografije, videa i medijskih projekata. Vodi radionice fotografije za različite dobne i društvene skupine te usavršavanja pedagoga iz cijele Europe na temu uloge fotografije u nastavnim procesima. Više o njenom umjetničkom radu možete saznati ovdje www.duskaboban.net.
  • GORANA VEŽIĆ je joga učiteljica i modna dizajnerica koja je diplomirala diplomira 2002. godine na Pomorskom fakultetu sveučilišta u Splitu. Nakon trogodišnjeg rada u struci, okrenula se svojim izvornim interesima – umjetnosti i dizajnu. Posljednjih dvadeset godina u srcu Splita vodi modnu galeriju Arterija, gdje promovira svoj rad i rad drugih dizajnera iz regije. Od 2000. godine bavi se jogom. Ulazeći dublje u tu disciplinu sve se više opredjeljuje za Ashtangu i tako postaje učiteljicom ovog stila 2010. godine. Osim dugogodišnjeg rada u vlastitom studiju, podučava jogu i organizira povlačenja osim u Hrvatskoj i u Indiji. Dugi niz godina tamo odlazi na jednomjesečna putovanja koje su snažno utjecali na njenu praksu joge, bez da su je ostavili bez osjećaja za potrebe Zapadnjaka. Trenutno vodi jogu baziranu na Ashtanga tradiciji i pranayama disanju u splitskom Yoga Corneru.

DRUGI O NAMA:

Pohađanje radionice terapijske i mindful fotografije bilo mi je na više razina pozitivno i ispunjavajuće iskustvo, velikim dijelom na način koji nisam očekivao kada sam se prijavljivao. Osim znatiželje nisam ustvari ni imao neka konkretna očekivanja, jer mi je to područje potpuno novo, zato me valjda i privuklo. Naime volim fotografiju oduvijek, a zadnje dvije godine imao sam pozitivno iskustvo sa psihoterapijom pa sam zaključio da kombinacija dvije dobre stvari ne može ispast loše. Najkraće rečeno, radionica mi je pomogla da ponovno otkrijem i produbim svoj odnos sa fotografijom. Ono što nisam očekivao i što me oduševilo jest otkriće u kojoj mjeri fotografija reflektira unutrašnji svijet i koliko je dragocjen i jednostavan medij za oslobađanje i uspostavu komunikacije sa grupom. Upravo to postepeno upoznavanje drugih ljudi u grupi i upoznavanje sebe kroz vlastite fotografije i razgovor o njima smatram najvećim benefitom radionice. Za to sam zahvalan i voditeljici i predivnim ljudima koje sam na radionici upoznao.

D.K. (44), arhitekt

Uz Duškino sam vodstvo na radionici počela promatrati vlastite fotografije na drugačiji način. Osvijestila sam koliko su moje fotografije odraz mojih emocija te koliko snažno i glasno govore čak i onda kada ne uspijevam pronaći prave riječi.

P. (27), logoped

Draga Duška, ne možeš ni zamisliti koliko je tvoja radionica utjecala na mene.. Od našeg susreta na ovamo pažljivije promatram okruženje i fotografiram ono što mi se čini da otkriva moje stanje uma, raspoloženje i slično. Kao da gradim dnevnik svojih emocija u slikama koje prikupljam po putu. Hvala ti na osvještavanju ove uloge fotografije u mom životu. Inspirira me i u radu sa mojim učenicima koje ohrabrujem da rade isto i da tako dijele svoje emocije sa mnom. Sad kad smo se upoznale nastavit ću pratiti tvoj rad na društvenim mrežama.

Maria Rodrigues Henriques (48)

Učiteljica specijalne nastavi i trenerica u domeni inkluzivne edukacije