Terapeutska fotografija

“Terapeutska fotografija je naziv za niz aktivnosti temeljenih na fotografiji koje mogu biti samoinicijativne i samostalno provedene ili pak vođene i u sklopu organizirane grupe tj. projekta, pri čemu se ne odvija formalna terapija pa nije potrebno uključivanje psiho-terapeuta ili savjetnika” – Judy Weiser, pionirka terapeutske fotografije

Svi mi koristimo fotografiju iz terapeutskih razloga, bili toga svjesni ili ne. Koliko je velika potrebe za vizualizacijom vlastitih doživljaja i ideja najbolje svjedoči popularnosti digitalnih društvenih mreža. Jer fotografija je medij koji ima moć potaknuti dijalog, međusobno razumijevanje i povezanost, kao i osjećaj vlastite posebnosti. Kada se koristi svjesno, programirano i s namjerom može dovesti do smanjenja stresa, povećanja motivacije i kreativnosti te poboljšati samopouzdanje, samoučinkovitost i otpornost na izazove. Fotografijom možemo uspješno istražiti sliku o sebi i važne nam odnose, izraziti emocije, uvjerenja i stavove, poboljšati komunikaciju s drugima.

Sposobnost fotografije da otkrije skrivene premise naše svjesnosti potječe iz perioda života kada nismo imali riječi da izrazimo ono što smo doživjeli. U najranijem djetinjstvu vid je bio dominantan osjet svijeta oko nas, a slike prevladavajući most između unutarnjeg i vanjskog svemira. One su tako bile i ostale stvar naše intime.

Za različite korisnike kreiramo raznovrsne programe temeljene na terapeutskim svojstvima fotografije s ciljem boljeg shvaćanja izazova suvremenog života i aktualnih pozicija u privatnim sferama. Svjesno istraživanje zakopanih i aktivnih emocija kroz fotografske zadatke, vođena i slobodna razmišljanja te razmjena iskustava unutar grupe čine ove programe terapeutskim u srži.

REFERENCES